Probudim se svaki dan hvala dragom Bogu, ali kao da nemam razlog ustati iz kreveta, osjecam se usamljeno kao da mi fali nesto .. Meni treba zenska osoba kojoj cu biti drag ovakav kakav jesam i koja ce mi biti najbolji prijatelj i cura .. Samo sto duze cekam na takvu osobu, nekako sve vise mislim da ona nece doci i da cu biti sam .. Ne zelim curu samo da bi rekao ostalima da je imam, a da se pored nje osjecam neugodno i da moram glumiti nesto sto nisam. Cudno sto to pisem na blogu, ali nemam to kome reci zapravo imam, ali ne zelim to podijeliti s prijateljima posto znam da me nebi razumili .. Zelim da se osjecam kao u prvom razredu ( osnovne ) naletis na curu koja ti se svida i imas onaj kretenski osmijeh od uha do uha pa se zacrvenis kad te pozdravi il ti nju .. Kod mene tog sad nema vec duze vrijeme i kad god mi se neka cura pocne svidati pokaze se da smo razliciti kao nebo i zemlja i da se ne osjecam ugodno u njenom drustvu, a sto se tice izgleda necu lagati, al kao svakom momku stalo mi je i do toga, samo ne toliko pretjerano koliko i do ponasanja osobe .. Uh mozda da odem spavati pa da se dovoljno odmorim kako bih sutra imao snage za ustati iz kreveta, a tko zna mozda mi sutra dan bude bolji..

U LJUBAV VJERE NEMAM